IMOTSKI

Ima snage da dobro oslobodimo od podmetanja

2009-08-10T00:16:00.001+02:00

Imotski: Kardinal Bozanić s više desetaka tisuća vjernika na proslavi Gospe od anđela

Sadašnja ekonomsko-financijska kriza govori o dubljoj krizi sustava gospodarske, političke i kulturne moći. Ona pogađa pojedince, obitelji i čitava društva te sve poziva na preispitivanje načina rada i života.

Crkva i danas u Hrvatskoj, slobodna od želje za vlašću, poziva sve, i pojedince, i političke i sindikalne organizacije, na odgovornost, zajedništvo, pomoć i suradnju u rješavanju teških gospodarskih prilika.
Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, kao hrvatski kardinal koji povezuje sve hrvatske krajeve, predvodio je u nedjelju 2. kolovoza u Imotskom velebno slavlje na kojem je sudjelovalo više desetaka tisuća vjernika. Kolone hodočasnika iz svih župa Imotske krajine te mnogih mjesta Dalmatinske zagore i susjedne Hercegovine slile su se u Imotski na proslavu Gospe od anđela, zaštitnice Imotskog i Imotske krajine, te na proslavu 800. obljetnice utemeljenja franjevačkog reda. U imotskoj župnoj crkvi sv. Franje okolni su župnici od jutra predvodili mise, a poslijepodnevno glavno misno slavlje na drevnoj imotskoj tvrđavi Topani podno spomenika podignutog u slavu poginulim hrvatskim braniteljima predvodio je kardinal Bozanić zajedno s mons. Ivanom Ćubelićem, generalnim vikarom Splitsko-makarske nadbiskupije, kao izaslanikom nadbiskupa Marina Barišića, provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Željkom Tolićem te imotskim župnikom, gvardijanom i dekanom fra Zoranom Kutlešom i još osamdeset svećenika.

Naš sadašnji trenutak pun je izazova

»Današnja svetkovina Gospe od anđela, zaštitnice ovoga dičnog grada i cijele Imotske krajine, na poseban nam način svjedoči o kršćanstvu naših predaka koji su u svjetlu vjere znali čitati znakove vremena. Mi smo danas veoma obuzeti znanstvenim dostignućima i tolikim tehničkim mogućnostima da prečesto zaboravljamo koliko smo kao ljudi ograničeni i kako je malo potrebno da nam se poremeti redoviti tijek ovozemnog života. Naši su pradjedovi jasno znali gdje je izvor prave životne mudrosti i odakle čovjeku dolazi istinska snaga za hod kroz život. Svoje su pouzdanje prije svega stavljali u Boga. To je vidljivo i u slavljenju Gospe od anđela ovdje u Imotskome« - rekao je na početku homilije kardinal Bozanić te je podsjetio da se tim slavljem spominje i oslobađanje Imotske krajine od osmanlijskog jarma kao i na štovanje koje franjevci diljem svijeta, po uzoru na sv. Franju Asiškoga, iskazuju svetoj Mariji Anđeoskoj.

Podsjetivši na prvo čitanje odnosno na muke Mojsija i Arona s narodom koji je teško proživljavao hod kroz pustinju i počeo mrmljati žaleći za egipatskim loncima, kardinal je nastavio: »I naš sadašnji trenutak pun je izazova, a napose snažno obilježen teškom ekonomsko-financijskom krizom koja ima svjetske razmjere, a kojih se dublji korijeni ni perspektive ne žele dodirnuti. Sa svih smo strana pritisnuti lošim vijestima i prognozama. U sadašnjemu društvenom trenutku veoma se duboko usađuje osjećaj straha. Glasno se predviđaju poteškoće i nesigurnosti, sve do zatvaranja u ozračje nepodnošljive budućnosti. Strah pred sutrašnjicom ispunja mnoga srca tjeskobom i malodušjem. U opasnosti smo da poput Židova u pustinji ne vidimo izlaza i žalimo za nekim prošlim vremenima. Jesu li ta vremena uistinu bila bolja? Ili smo zaboravili kakve su bile prilike u kojima smo živjeli i podnosili tegobu dana i režima?

Sadašnja ekonomsko-financijska kriza govori o dubljoj krizi sustava gospodarske, političke i kulturne moći. Ona pogađa pojedince, obitelji i čitava društva te sve poziva na preispitivanje načina rada i života. Potrebno je objektivno upozoriti na uzroke koji su do ovoga doveli, sa sviješću da smo kao kršćani pozvani biti nositelji nade, ne samo riječima nego i djelima.«

»Naše suvremeno društvo stvara velike količine dobara, ali ih ujedno brzo troši. Umnaža životne ponude: dojmove, osjećaje, iskustva. Stvara umjetne vrijednosti kako bi se još više moglo trošiti, povećavajući žurbu i nemir. Rađa neprestane promjene, pokretljivost, izvanjska događanja, obilje predstava..., no, istodobno proizvodi tjeskobu i životni umor. Sve se to pretvara u krhotine življenja, u površno skupljanje nepovezanih dijelova koji čovjeka ostavljaju nezadovoljnim, razočaranim i praznim.

Moderno društvo prisiljava nas da stavimo u središte: stvari, novac, bogatstvo, uspjeh, zaboravljajući čovjekove prave vrijednosti: zajedništvo, solidarnost, vjeru, nadu... U kontekstu govora koji sustavno usađuje malodušje, mi vjernici pozvani smo da, kao Crkva i kao pojedinci, svjedočimo blizinu svima koji su u potrebi. Kao kršćani, po riječima sv. Pavla, nalazimo istinu u Isusu te nam je 'odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka, koga varave požude vode u propast... i obući novog čovjeka... u pravednosti i svetosti istine'.

Kao vjernici znamo da su kušnje sastavni dio života, ali one nipošto ne smiju biti izlikom za stvaranje ozračja malodušnosti ili, ne daj Bože, očaja. Svaka kriza i svaki problem imaju rješenje i rok trajanja. Ujedno svaka je kriza šansa za novi početak i prilika za obnovu i propitkivanje životnih prioriteta. Napose gospodarska kriza je jedinstvena prilika da zastanemo i upitamo se na kojim temeljima gradimo svoj život? Kriza je jedinstveno vrijeme za pokazivanje blizine i solidarnosti jednih prema drugima, napose prema onima koji zbog raznih životnih okolnosti na osobit način osjećaju teret neimaštine.«

Za ukorjenjivanje u domovinu

»Predragi vjernici, dok danas u ovom slavlju zahvaljujemo Bogu i zagovoru Gospe od anđela za dobivene milosti, spomenimo se kako smo kao narod često osjetili i bili svjedoci providnosnih Božjih zahvata. Kada nam se činilo da smo zaboravljeni, naša je snaga bila u tome da mi nismo zaboravili Boga. Kad razmatramo o pogibeljima u kojima smo se našli i kao pojedinci i kao hrvatski narod, samo nerazuman i nepromišljen čovjek može reći da se povijest odigrala i odigrava po ljudskoj logici.

Ne mogu se u ovom trenutku ne prisjetiti i ne osvrnuti na vrijeme Domovinskog rata kada je u našoj domovini Hrvatskoj na osobit način solidarnost bila na djelu. Bila je na djelu međusobna blizina i povezanost unatoč teškim nevoljama kroz koje smo prolazili. Solidarna ljubav je u to vrijeme bila silno domišljata i, Bogu hvala, nitko tada nije bio gladan i žedan, gol i bos, niti pak ostavljen na ulici. Snaga te solidarne ljubavi i danas među nama mora doći do izražaja.

Ozračje koje se danas, osobito posredovanjem određenih medija, uporno nameće u našoj domovini jest nepovjerenje i pesimizam. Kao da se neki takmiče kako će što više blata nabaciti na Hrvatsku, sve do mjere mržnje i prezira. Ponekad se dobiva dojam da u medijima samo turisti o Hrvatskoj govore pozitivno i sa simpatijom. Promiče se niska razina interesa koja rađa nisku, vulgarnu i banalnu razinu zabave.

'Želim zabavu i ništa me drugo ne zanima.' To je slogan koji odražava stanje duha od kojega se ne može očekivati poštovanje života, bogobojaznost i odgovornost. U toj rečenici nema ničega na što bi se moglo osloniti, što bi obvezivalo. No, taj slogan nosi u sebi mnoge opasnosti. Jedna je od njih svakako gubitak svoga doma, osjećaj koji ne osigurava budućnost.

Umrežen svijet, odgajan na prividu zabave, može biti itekako stran, otuđujući svijet. Krizu današnjega vremena mogli bismo opisati kao iskorjenjivanje osobe iz društveno-povijesno-kulturnog tkiva u kojem je rođena, rasla i odgajana. Ovdje leže i razlozi buke oko pitanja rada nedjeljom. Tu krizu moguće je riješiti samo ponovnim, dubljim, usklađenim ukorjenjivanjem u domovinu u kojoj je čovjek rođen i u čiju je povijest i tradiciju uključen. Sve je to moguće samo uz jedan temeljni preduvjet. Svatko se mora osjetiti 'ukorijenjenim' u vlastitoj domovini.«

Može li se jače čuti glas dobra?

U nastavku kardinal je rekao: »'Lijepa naša domovino', riječi su koje zvuče prisno i drage su nam. Znamo, međutim, da ima ljudi koji je ne žele ni lijepom ni našom, a mi znamo koji je put da ona, bez imalo sebičnosti i s puno poštovanja drugih, bude mjesto gdje će ljudi jedni drugima biti svoji.

Uistinu, ima puno razloga da budemo sretni što živimo u ovakvoj domovini, o tome nam svjedoče gosti koji Hrvatsku rado pohađaju. Stoga pitam i sebe i vas: Zar je moguće da s darovima koje nam je Bog povjerio ne uspijevamo raditi na dobrobit svih i živjeti u zadovoljstvu? To nipošto ne isključuje poteškoće. Nadbiskup Stepinac nam ovako poručuje: 'Nijedna dobra stvar ne ide bez poteškoća. Što je stvar bolja, to više poteškoća ima na svome putu. Nažalost, postavljali su se klipovi plemenitim nastojanjima i ondje gdje nije trebalo' (Nagovor delegaciji KA prigodom čestitanja Nove godine, 31. prosinca 1937).

Stoga postavljamo pitanje: Može li se danas u Hrvatskoj jače čuti glas dobra? Vjerujem da još ima snage da sve što je na tragu dobra oslobodimo od klipova i podmetanja, da pronađemo zajednički jezik koji razumiju svi ljudi bez obzira na svjetonazor. U takvome govoru riječ domoljublje ima snagu i smisao.«

Crkva poziva na odgovornost i zajedništvo

»Crkva se ne bori za političku vlast. To nije njezina ni želja niti poslanje. 'Crkva nema tehničkih rješenja koja bi mogla ponuditi i ne traži za sebe ma i najmanje pravo miješanja u politiku države. Ipak, ona mora ispuniti poslanje istine, u svakom vremenu i u svim okolnostima, poradi izgradnje društva po mjeri čovjeka, njegova dostojanstva i poziva' (Benedikt XVI, Caritas in veritate, 9). Stoga Crkva i danas u Hrvatskoj, slobodna od želje za vlašću, poziva sve, i pojedince, i političke i sindikalne organizacije, na odgovornost, zajedništvo, pomoć i suradnju u rješavanju teških gospodarskih prilika. Nije ovo vrijeme za neodgovorna eksperimentiranja, stjecanje jeftine popularnosti te traženje samo uskih pojedinačnih ili stranačkih interesa.

Hrvatska nas danas poziva na pravednost. Nismo pozvani na nekakvu jednostavnu, općenitu pravednost. Potrebno je izgraditi čvrst, postojan i nerazrješiv odnos između pravednosti i solidarnosti. Nema pravednosti bez solidarnosti i nema solidarnosti bez pravednosti! Postoji savez između pravednosti i solidarnosti koji je potrebno ponovno pronaći, izgraditi i osigurati.

Narod i domovinu trebamo ljubiti. Tu prije svega mislim na ljubav koju nam svojim velikim i svijetlim primjerom svjedoči blaženi Alojzije Stepinac. Molimo za domovinu, sigurni da 'ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji' (Ps 127, 1). Kao Crkva pozvani smo moliti za našu domovinu Hrvatsku i za sve koji u njoj žive, jer za Crkvu su svi djeca Božja pozvana da budu Kristova braća i sestre: vjernici i nevjernici, kršćani i sljedbenici drugih religija, katolici i pripadnici drugih vjeroispovijesti. Molimo za domovinu i velika će biti radost naša zbog uloženih napora. Trud će postati plodan jer će rad ljudskih ruku biti blagoslovljen« - istaknuo je uz ostalo kardinal Bozanić.

Blagoslovljena troja brončana vrata

Na velebnoj misi pjevao je Veliki mješoviti zbor župe Imotski pod ravnanjem Anđelka Nikolića Đela, a uz orguljašku pratnju s. Sofije Vuković. Na završetku misnog slavlja sve nazočne pozdravio je i župnik Kutleša zahvalivši svima koji su dali svoj doprinos u proslavi današnjeg dana. Posebno je zahvalio svima koji su pridonijeli da se taj veliki događaj proslavi upravo na kultnoj tvrđavi Topana na kojoj danas ponosno stoji hrvatski stijeg. Zahvalio je i Gospi od anđela na njezinoj čudotvornosti i neizmjernoj pomoći koju je pružila imotskim junacima davne 1717. godine kada je Imotski i Imotska krajina oslobođena od Turaka. Tom prigodom darovao je kardinalu veliku sliku Gospe od anđela kao i imotske suvenire.

Prije mise održana je i tradicionalna procesija u kojoj je sudjelovalo nepregledno mnoštvo vjernika predvođeno s pedesetak župnih barjaka koje su nosili predstavnici svih župa Imotskoga dekanata, a sliku Gospe od anđela, krasno djelo nepoznatog autora koja prikazuje Majku Božju s anđelima koji je nose na nebo, a nabavili su je imotski franjevci odmah nakon oslobođenja od Turaka, nosile su djevojke odjevene u narodne nošnje Imotske krajine koračajući po stazi od ružinih latica koje tradicionalno posipaju imotske domaćice.

Prije procesije kardinal Bozanić blagoslovio je i troja brončana vrata koja će krasiti ulaz i pročelje imotske župne crkve, a rad su akademske kiparice Jasminke Kapitanović. Tom prigodom, nastojanjem i trudom gvardijana Kutleše, temeljito je uređen i prostor oko župne crkve te franjevačkog samostana, gdje je uređen perivoj s brojnim zelenilom, borovima i čempresima, a nad kojim dominira spomenik fra Stipanu Vrliću te će taj prostor biti dostojanstveni ukras hrvatskog »grada na gori«.

Preneseno iz Glasa Koncila

Posljednji pozdrav Brunu Bušiću

2008-11-14T23:01:00.004+01:00

IMOTSKI ZDENAC

Brunu, 16. 10. 1978.

Blažena zoro koja padaš
podigni pogled na križ od stijene,
nema više boli da nam je zadaš,
krunice su davno na njem obješene.

Blažena zrako obasjaj tminu,
zemlju majku i njezinu utrobu
ispod vitkih čempresa, suznu dolinu
i malen pupoljak na Njegovu grobu.

Uvenuo je cvijet u pariškoj tmini
bljesnula je tuga u imotskom zdencu,
ostvaren je san, snivaj u tišini,
crnim slovom piše na malenom vijencu.

Šuti mrtvo cvijeće u zagrljaju stijene
zlatni ga mjesec u grču liže,
iz sjemena niču, rastu uspomene
podigla su braća oborene križe.

Smrt Njegova nek nas tišti,
riječ Njegova, nek nam prijeti,
majko zemljo, viči, vrišti,
On nam osta Hrvat sveti!

U Splitu, 27. kolovoza 2008.godine, 21,40

(prvotisak julijine posvete Brunu Bušiću)

U spomen 30.obljetnice ubojstva

objavljena knjiga ¨Bard i mučenik hrvatskig držatvorja¨-Imotski zdenac-str.81.
Julija Stapić Katić

I takvih nas ima

2008-11-07T21:12:00.000+01:00

U televizijskoj emisiji Vesne Kljajić na Z1 gostovao je nedavno Vladimir Šeks podpredsjednik Hrvatskog sabora, ugledni predstavnik HDZ-a vladajuće stranke.U jednom trenutku voditeljica ga je upitala zbog čega ga jednom zgodom nije primio na razgovor predsjednik Tuđman. Šeks je odgovorio da je to bilo kod donošenja odluke o promjeni Ustava.Naime na putu za Haludovo gdje se trebao održati radni satanak Komisije prišao mu je jedan član HDZ-a u to vrijeme i predložio mu da se on (Šeks) založi da se u Ustav unese institucija podpredsjednika države, jer je eto predsjednik star i mogao bi „odapeti“. Šeks te primjedbe nije iznosio na Komisiji pa je ovaj član HDZ-a samincjativno otišao predsjedniku Tuđmanu i rekao mu da Šeks hoće da u Ustav unese instituciju podpredsjednika države. Tuđman je bio ljut na Šeksa i povjerovao je ovom tračaru. Šeksa nije htio primiti, a ovaj nije znao o čemu se tu radi, što se dogodilo. I konačno ga je primio na razgovor.Odmah je pokojni predsjednik počeo grmiti na Šeksa što mu radi iza leđa.

U televizijskoj emisiji Šeks nije odao ime osobe koja je napravila pomutnju između njega i predsjednika Tuđmana, ali se na telefon u redakciju javio gledalac koji je vjerojatno dobro upućen u te tajne i kazao da je riječ o snimatelju i režiseru Titovih partizanskih filmova , a kasnije članu HDZ-a Antunu Vrdoljaku.

Šeks ovo nije htio ni pobiti ni potvrditi. Kako je on iskusan pravnik zna što bi slijedilo iza toga.

U svakom slučaju ne treba biti puno pametan da bi zaklučio i površni čitalac da je ovdje sve rečeno.

Žalosnti nas što je prokazani čovjek naše gore list. Pa eto i takvih nas ima.

Josip Jović:Prvoj žrtvi moje Hrvatske

2008-08-07T05:08:00.003+02:00

Kako je Zvonko Bušić dočekan u Imotskom i Grudama

2008-08-05T10:17:00.005+02:00

Zvonko i Julienne
“Sude mi zato što svoje volim, volim najviše”, odjekivalo je u petak navečer dok se Zvonko Bušić stepenicama uspinjao do središnjeg imotskog trga. U društvu s gradonačelnikom Antom Đuzelom, suprugom Julienne i prijateljima Bušića su dočekali mnogobrojni Imoćani, želeći mu nakon 32 godine provedenih u američkim zatvorima čvrsto stisnuti ruku.
Pretjesan je bio središnji trg za primiti više tisuća Imoćana koji su došli pozdraviti Bušića u gradu u kojem je proveo svoje školske dane pohađajući osnovnu i srednju školu. Odležao je 32 godine zatvora samo zato jer je volio Hrvatsku, rekao je u ime udruge Imotski sokolovi koji su i organizirali Bušićev dolazak u Imotski, Vedran Ujević.
- Imotski je dio moga života i dio moje mladosti. Kad sam dolazio u Hrvatsku i kad sam vidio svu ovu ljepotu rekao sam sam sebi: za jedan dan radosti kroz Hrvatsku koju sam osjetio u svom srcu bio bih spreman propatiti tisuću puta. Kad bih mogao radost moga srca podijeliti s Hrvatima u svijetu ne bi bilo sretnije nacije. Ovo je najsretniji dan moga života, osjećam se lagano kao pero. Imam dojam da hodam po oblacima. Ovaj doček u Imotskom je mom srcu najdraži, ovdje se počelo odmotavati klupko mog života’, obratio se Bušić Imoćanima koji su ga prekidali skandirajući Zvonko, Zvonko.
Bušić će u subotu nakon punih 40 godina izbivanja u svijetu posjetiti i svoju rodnu Goricu u BiH. Goričani mu pripremaju poseban doček.
“Najveće američke drobilice su pokušale samljeti hercegovački kamen ali nisu uspjele”Nakon 32 godine provedene u američkim zatvorima Zvonko Bušić je u subotu stigao u svoju rodnu Goricu. Već u prijepodnevnim satima u Gorici se okupilo više tisuća ljudi, pristiglih iz raznih krajeva Hercegovine i Dalmacije, kako bi Taiku pružili dostojanstven doček.
Odmah po dolasku u BiH Zvonko se uputio pred Osnovnu školu Gorica gdje mu se prigodnim govorom obratio predsjednik grudskog ogranka Matice Hrvatske Mario Bušić uručivši mu prigodne darove. Nakon toga je Zvonka u ime rodbine prigodnim riječima pozdravila i djevojčica Petra Bušić, što je posebno dojmilo sve okupljene.
Zvonko je u svom vidno emotivnom govoru istaknuo kako je vrlo dirljiv doček imao u Zagrebu, po samom ulasku u Hrvatsku, te u Imotskom, ali da je uzbuđeno čekao trenutak kada će posjetiti svoj rodni kraj. Govorio je također i o svojim uspomenama na Goricu, o svom životnom putu i izdržavanju svoje robije te je na kraju srdačno zahvalio svim okupljenima na toploj dobrodošlici koju su mu uputili.Program dočeka su uveličali članovi HKUD Sloga iz Gorice, a Zvonko i njegova supruga su primili i mnoštvo poklona, hrvatsku zastavu, goričku lozu, škiju, snimke sa održavanja goričkih večeri za Taika dok je bio u zatvoru itd.
Svi okupljeni su se željeli slikati sa Bušićima, stisnuti im ruku i pozdraviti ih, a nakon programa dočeka koji je trajao oko sat vremena, Zvonko se sam zaputio na grob svojih roditelja koji se nalazi u neposrednoj blizini Osnovne škole Gorica.

Izvjestila:Slobodna Dalmacija i Grude-On line

VIDEO POGLEDAJTE NA DONJOJ ADRESI:

http://imotskakrajina.blog.hr/

2007-12-02T18:07:00.000+01:00

Ustaše -J Tomičić

2007-11-18T22:44:00.000+01:00

Tko dira u svetinju našu?

Poanta svega je da vama svaki Hrvat smeta i smetat će vam uvijek, ali ovo je Hrvatska slobodna, neovisna i to će uvijek biti koliko god vi pokušali napravit nešto drugo od nje, nikada nećete uspijeti, dok god postoji ijedan Hrvat, ijedan Imoćanin na ovom svetom tlu!

2007-05-24T23:32:00.000+02:00

Miro Stapić
Rodio sam se u Lijepoj Nasoj a točno sam i Zagvozda, gdje ima dosta nadarenih umjetnika i pjevača. Živim u Njemačkoj gdje radim kao trgovački putnik. Glazbenik sam iz srca i duše pa u svako slobodno vrijeme sviram po svadbama i raznim festama.Pozdravljam sve Zagvozdjane ma gdje bili.
Na slijedećem linku poslušajte pjesmu: "U Zagvozdu ja sam rođen" http://www.showcaseyourmusic.com/zagvozd

2007-02-09T02:54:00.000+01:00

NK Imotski-spreman za prvu ligu
NK „Imotski“, ozbiljno se pripremio, za nastavak natjecanja u Drugoj nogometnoj ligi, ali i za ostvarenje zacrtanog cilja - plasmana u Prvu nogometnu ligu. Na tiskovnoj konferenciji u četvrtak uz nazočnost do sada najvećeg broja novinara ikada prisutnih u Imotskom, pristiglih iz mnogih elektronskih i pisanih medija, predstavljena je nova uprava na čelu s predsjednikom Marinkom Bobanom, počasnim predsjednikom Antom Đuzelom inače gradonačelnikom Imotskog, te svakako i najvećim logističkim pojačanjem Rusom Dmitrijom Željeznjakom u funkciji dopredsjednika kluba.- Naš cilj se zna i duboko sam uvjeren da ćemo ga i ostvariti. Ako u prvih nekoliko kola ostvarimo zacrtani rezultat nitko nas više neće zaustaviti prema Prvoj ligi. Vjerujem u stručnjake kluba, u igrače i nova pojačanja, a svakako da među tim pojačanjima ubrajam i gospodina Dmitrija Željeznjaka, istaknuo je Marinko Boban.- Moj dolazak u NK Imotski, samo je slijed i moje poslovne politike. Ako smo već počeli u Imotskoj krajini investirati, a to je proizvodnja votke, naša obveza jeste i pomaganje u razvoju i sporta i kulture i društvenih djelatnosti, na tom području. Ne znam zabijati golove, ali znam nešto drugo raditi, što će također biti od pomoći Imotskom. Ne bih se uspoređivao s Abramovičem, a Imotski sa njegovim klubom iz Engleske, ali, vjerujte ako se dohvatimo Prve lige, neće nam danas - sutra ni Engleska biti daleko, optimistično je izjavio Dmitrij Železnjak.- Grad Imotski će svakako pratiti NK Imotski, ne samo u nastojanjima da izbori prvoligaški status, već i zbog toga što smatramo da taj klub mora biti nositelj svega pozitivnog u imotskom športu, izjavio je Luka Kolovrat dogradonačelnik Imotskog u odsustvu gradonačelnik Ante Đuzela.Na tiskovnoj konferenciji Marinko Boban, uručio je dres Milana koji je nosio Zvonimir Boban, kao poseban dar Dmitriju Željeznjaku, te mu prenio i njegove pozdrave.Inače NK Imotski pojačao se s nekoliko zvučnih nogometnih imena,među kojima su i imoćani Petar Šuto Marin Vidošević i Hrvatin Gudelj.

2007-01-27T08:38:00.000+01:00

Marinko Boban izabran za predsjednika

Održana je izvanredna skupština NK Imotskog koja je donijela nekoliko korisnih odluka za budućnost našeg drugoligaša. Za predsjednika kluba izabran je Marinko Boban, dopredsjednik je Dimitry Zheleznak a počasni predsjednika biti će gradonačelnik Imotskog Ante Đuzel .NK Imotski je uz pojačanje igračkog kadra vidno pojačan i u upravi kluba . Marinko Boban je stari nogometni znalac koji će sasvim sigurno imati podršku sina Zvonimira Bobana, Dimitry Zheleznak je najpoželjniji mecena u cijeloj Dalmaciji te bi ga svaki sportski klub poželio u upravi. Postavljanjem gradonačelnika Ante Đuzela na mjesto počasnog predsjednika zakopane su ratne sjekire na relaciji NK Imotski - Grad Imotski , a to znači da će poglavarstvo davati klubu znatniju financijsku podršku.

2007-01-26T10:40:00.000+01:00

Maškare preuzele kjučeve grada

Hrvatsko kulturno društvo “Bakove svečanosti” iz Imotskog i ove će godine organizirati čitav niz pokladnih priredbi, kako priliči stoljetnoj tradiciji.Već su članovi društva na prigodnom ceremonijalu dobili ključeve grada od gradonačelnika Ante Đuzela ,te su tako simbolično preuzeli vlast u Imotskom.
-Sudjelovat ćemo na Županijskim pokladnim manifestacijama,nama u goste doći će baš kao i prošle godine pokladna društva iz mnogih mjesta Dalmacije.Također,organiziramo plesove pod maskama za najmlađe,a po tradiciji imamo I veliki ples pod maskama za imoćane u hotelu Imota,te tradicionalnu Bakovu povorku.Na pokladni utorak dan prije korizme,po tradiciji je i završna večer s puno humora i zabave,izjavio nam je predsjednik HD “Bakove svečanosti” Zoran Mustapić.

2007-01-24T14:32:00.000+01:00

Železnjak dopredsjednik NK Imotskog
Ruski tajkun Dimitrij Železnjak koji u neiskorištenim pogonima Imote proizvodi votku Akvintu postao je dopredsjednik NK Imotskog. Ova vijest ugodno je iznenadila ljubitelje nogometa u Imotskom i Imotskoj krajini. Rus je već nekoliko godina najveći donator mnogih kulturnih i sportskih institucija a svakako je od njega najviše koristi imao NK Hajduk. Osim Železnjaka u klub se vratio i Marinko Boban koji će zajedno sa svojim sinom Zvonimirom Bobanom vrlo aktivno sudjelovati u projektu ulaska NK Imotskog u prvu ligu.Neslužbeno doznajemo da će poglavarstvo grada izdašnije podržati Nk Imotski a za taj napor gradonačelnik Ante Đuzel će dobiti mjesto počasnog predsjednika kluba.Uz vrlo pojačanu upravu naš drugoligaš u proljetni dio prvenstva ulazi i sa znatnim igračkim pojačanjimaUz Danijela Kuzmanovića i našeg imoćanina Petra Šute u Gospin dolac dolaze još dva Brazilca a jedan od njih je, kako kažu pravi nogometni dragulj. Očigledno je da uprava kluba pored svih podmetanja tvrdoglavo ide naprijed, prema cilju koji je gotovo nezamisliv, ali ujedno i nevjerojatno realan jer je dobila sponzorstvo moćnog Rusa.

2007-01-21T12:51:00.000+01:00

Premijer najavio probijanje tunela kroz Biokovo
Danas je u imotskoj kino-dvorani koja je bila pretijesna za mnogobrojne članove i simpatizere HDZ-a, u nazočnosti visokih stranačkih i državnih dužnosnika, te samog premijera dr. Ive Sanadera, ali i uz jako osiguranje začuđujuće za imotske prilike, obilježena 17. godišnjica osnutka HDZ-a u Imotskom. - Ostale stranke već su daleko u predizbornoj kampanji, a HDZ tek kontaktira i surađuje sa svojim članovima i biračima - rekao je glavni tajnik HDZ-a Ivan Jarnjak, koji kao ni ostali govornici nije zaobišao svoje političke protivnike, SDP. - Od Ivice Račana nije umoran samo hrvatski narod već i članovi njegove stranke - čulo se na svečanom skupu HDZ-a. - HDZ je najjači kada je u političkoj borbi, ali bez obzira na sve napade, nitko nas neće spriječiti u borbi protiv organiziranog kriminala. Gradit ćemo infrastrukturu, autoceste, uvesti plin, stvorit ćemo u Hrvatskoj društvo znanja - obratio se nazočnima, burno pozdravljen dr. Ivo Sanader. On je i s ovog skupa obećao Imoćanima dovršenje započetih objekata važnih za njihov kraj.- Kao predsjednik stranke i kao premijer dao sam nalog ministru Božidaru Kalmeti i županu Anti Sanaderu da se što prije razriješe problemi oko koncesije za gradnju tog tunela. S ovog mjesta vam poručujem: gradit će se tunel Sveti Ilija kao i most Pelješac - kopno, nastavio je Sanader i zaradio buran pljesak. Istaknuo je kako neće dopustiti da propadnu imotsko gospodarstvo i imotsko polje.
Sanader: Čačiću bi bilo bolje da radi :
Premijer, koji je nakon skupa gostovao na Radio Imotskome, na upit kako komentira izjave Radimira Čačića da se “ništa ne radi”, istaknuo je: - I Čačić je župan i bilo bi mu mnogo bolje da radi nego da hoda po Hrvatskoj u predizbornoj kampanji.
Znakovit premijerov dolazak u Imotski :
Premijer Sanader je u Imotski stigao u trenutku kada imotski HDZ proživljava teške unutarstranačke podjele, u trenutku kada je predsjednik Gradskog odbora Marijan Bekavac stavio svoj mandat na raspolaganje. Stoga je premijerov dolazak utoliko znakovitiji. - Istina je da postoje problemi unutar Gradskog odbora HDZ-a, ali članovi i simpatizeri koji su došli danas ovdje poruka su vodstvu stranke u Imotskom da zaborave na osobne interese jer HDZ ponovno mora i u Imotskom doći na vlast. Sličnu poruku uputio je i predsjednik ŽO-a Živko Nenadić.

2007-01-19T19:48:00.000+01:00

Jurica iz Runovića
Na imotskoj tržnici uz mnoge prodavače svoje je mjesto pronašao i jedan Runovićanin koji svakog jutra nudi svoje ručno izrađene etnoproizvode. Jure Tucak već godinama na taj način pokušava otrgnuti zaboravu stari, danas gotovo zaboravljeni način proizvodnje različitih predmeta od šiblja, kao što su košare, sprtve, trtoli, šepeti...
Niti jedna osoba koja se zatekne na imotskoj tržnici ne može a da ne zastane pokraj Jurina štanda. Uz to što svojim rukama spretno savija šiblje, svojom rječitošću, dogodovštinama i pričama nasmije mnoge. Kako i ne bi kada je u moru Imoćana koji se bave politikom on ipak jedini imao hrabrosti javno reći da bi želio biti predsjednik Republike. I ne samo da je želio, nego je i pokušao.
Kočnica u političkoj karijeri
Na predsjedničkim izborima 2000. sakupljao je potpise za svoju kandidaturu, kaže, ali nije mu se posrećilo. Prije toga je sakupljao potpise i za mandat zastupnika u Saboru, no ni to mu nije uspjelo. Predsjednički kandidat i političar koji nikada nije pripadao niti jednoj političkoj stranci ističe da ga je baš to kočilo u političkoj karijeri.
Hrvatska je moja stranka
I danas je član Općinskog vijeća Runovića, a da je kojim slučajem uz to član neke političke stranke, tko zna dokle bi dogurao. Ipak mu to, ističe, nije prioritet u životu. - Hrvatska je moja stranka i druge za mene nema - poručuje Tucak. Bavit će se Tucak i dalje politikom, poručuje, jer bolje on njom nego ona s njim. Za sada će ostati vjeran svom poslu na promicanju i čuvanju etnobaštine Imotske krajine, a jednoga dana, tko zna, možda mu se i u politici posreći.

2006-11-08T03:47:00.000+01:00

Po nevjestu izvan granica

- Nedjeljko Babić, imotski provodadžija, ne prestaje u smišljanju poboljšanja demografske slike Hrvata. Nakon putovanja u Ukrajinu, s kojeg su se neoženjeni dečki vratili zaljubljeni, a uskoro će biti i jedno vjenčanje, Babić planira putovanje u Rumunjsku. S njim putuje nekoliko Imoćana i Hercegovaca, a kao pravi profesionalac ne otkriva im identitet.
- Da vam otkrijem imena, ne bi htjeli ići. A još uvijek animiram momke kako bi se skupio cijeli autobus. I ovako im je muka što će saznat jedan za drugoga - kaže Nedo. U općinama Lupak i Karaševo, kamo idu, živi stanovištvo koje je porijeklom iz Hrvatske. Cure su im prave ljepotice i voljne su doći u rodnu grudu i udati se.
Prema statističkim podacima koje je objavio Hrvatski populacijski pokret 2004., u Hrvatskoj nedostaje 103.000 žena u dobi od 25 do 49 godina. A samo u Imotskoj krajini neoženjenih muškaraca te dobi je 2111, a žena 788.
- Muškarci su stidni, triba im malo poticaja. Zato sam ja tu. Da ih uputim - kaže Nedo, koji se hvali da je njegovim posredovanjem u 20 godina sklopljeno 220 brakova. Nedjeljko je u Imotsku krajinu i Hercegovinu doveo tri Rumunjke, ali i Ukrajinke i Bugarke. Kad momci vide ljepotice idu rado u potragu s njim, tvrdi Nedjeljko.

2006-10-28T00:36:00.000+02:00

Brazilci u dresu "Imotskog"

IMA MOTA IMOTA Imotski nekad: Gudelj, Buljan, Čelić, Bobani, Šute... Imotski danas: Pinheiro, Vagner, Renato, Fabio, Emmanuel Mahi, Adriano, Anderson... Useljena HrvatskaVagner, Renato, Pinheiro, Fabio, Emmanuel Mahi... Nije riječ o brazilskoj ili stranaca punoj zapadnoeuropskoj nogometnoj ekipi, četiri Brazilca i Kamerunac prvotimci su drugoligaša Imotskog. Nasljednik Gudelja, Buljana, Čelića, Dražena i Zvone Bobana, Šute je Vagner Lopes de Oliveira. No to nije sve, još su dva imotska Brazilca, Adriano i Anderson, na posudbi u Marsoniji!- Većina ih je prije igrala u Bosni, a Imotski im je samo prolazna stanica do boljeg angažmana. Njihov angažman nije skup, imaju nekoliko tisuća kuna plaće, žive u dva stana, a hrane se na stadionu. Gotovo svi su već govorili hrvatski, a ostali su ga naučili od starosjedilaca - kaže prvi čovjek kluba Nediljko Tolo.S građevine u kopačkePredsjednik tvrdi da stranci ne zatvaraju vrata mladim igračima, jer Imotski nema veliku bazu potencijalnih igrača drugoligaškog kalibra. Dapače, privlače djecu u klub, kojih je sada oko 200.Stranci su ovdje deset mjeseci, iznimka je jedino Kamerunac Emmanuel, uz Pinheira ljubimac navijača, koji je već godinu i pol "Imoćanin". Odlično su svi prihvaćeni u ipak konzervativnoj imotskoj sredini, a kad iziđu u grad svi ih od reda časte.Jednom prigodom Imoćani nisu znali da je klub skupio novac, pa su skupljali novac po kafićima za Emmanuelovo putovanje u Kamerun, koji za vrijeme prethodne dvije godine igranja u Bosni nije bio kod kuće. Također su skupili novac i za pogreb njegove sestre.Po broju gledateljica na utakmicama, stranci očito ni Imoćankama nisu mrski.- Brazilac imotski zet? Sve je moguće! Znate naše djevojke, više su Brazilci "lovina", a Imoćanke lovci - šali se predsjednik.Osim stranaca, svi igrači su amateri, studenti, učenici ili nezaposleni. Pojedinci rade kod obitelji ili na građevini jer klupske plaće su prihod nedovoljan za preživljavanje. - Događalo nam se da igrač pronađe posao, napusti klub i ode igrati u nižu ligu - priča tajnik Zdeslav Tonković, koji je već 30 godina u klubu i prošao je sve rangove natjecanja, od najnižeg do Druge lige.Imotski je trenutačno na drugome mjestu u poretku. Momčad trenera Marija Ćutuka, bivšeg pomoćnika Ivana Gudelja i Luke Bonačića u Hajduku, spoj je mladosti i iskustva. Tu je iskusni vratar Vedran Čović, domaća djeca Marko Lozo i Ante Lončar, te tri Hajdukova igrača Tomislav Grčić, Alen Runje i Denis Ljuta.Tuk na Ćutuk- Od prvog treninga rekao sam momcima da ćemo igrati sustavom 4-4-2, iako su mnogi mislili da je to nemoguće. Ipak najveći naš forte su kompaktnost, karakter i rad - kaže trener Ćutuk.Na spomen Prve lige čelni ljudi kluba iz Imotskog ne skrivaju osmijeh.- Rano je o tome govoriti, ali ako nam se ukaže prilika iskoristit ćemo je! U tom slučaju morali bismo uložiti dosta novca za dobivanje prvoligaške licence, ali vjerujem u naše ljude i podršku Grada. Najgore stanje je u svlačionicama, ponekad toliko poplave da ćemo uskoro morati ulaziti čamcima - zaključuje predsjednik Tolo. Prosjaci i sinovi, prvoligaški snoviPodno kule od kamena,i jezera umodrena,Ponosno igra on,Imotski šampion!Ovo su stihovi pjesme "Imotski šampion", klupske himne koju navijači Galantari pjevaju svojim ljubimcima. Naziv su dobili po Matanu i ostalim galantarima iz popularne serije "Prosjaci i sinovi". Već desetak godina prate klub, a od lipnja su službeno organizirani kao Udruga građana, na čelu s predsjednikom Markom Popićem.Povijesni ambijent podno TopaneStadion Gospin dolac naziv je dobio po zavjetnoj crkvici Gospe od Anđela koja se nalazi u njegovoj blizini. Nalazi se u vrtači podno imotske kule Topane, s koje se nakon oslobođenja od Turaka dometom topa određivala granica između Hrvatske, u to vrijeme u okviru Habsburške monarhije, i Osmanlijskog Carstva.Po prvobitnim je planovima trebao biti izgrađen za potrebe Mediteranskih igara u Splitu 1979. godine, ali gradnja je počela tek 1987. i trajala je dvije godine. Specifično zdanje kapaciteta je tri tisuće sjedaćih, te oko tisuću stajaćih mjesta. Rijetki su stadioni na kojima se može igrati u ovakvom povijesno-prirodnom ambijentu. Uskrs, 31. ožujka 1991.Imotski je osnovan na Uskrs, 31. ožujka 1991. godine, na dan pogibije Josipa Jovića na Plitvicama. Ipak, klub je sljedbenik Mladosti iz Prološca osnovane 1974. godine, kasnije nazvane Imotska krajina. Imotski je s Imotskom krajinom u sezoni 2001./2002. zamijenio trećeligaški rang natjecanja drugoligaškim, jer Proložani nisu imali dovoljno novca za taj nivo natjecanja.- Najteže je bilo upravo 2002. godine, za opstanak u Drugoj ligi uspjeli smo, uz pomoć i optimizam Marinka Bobana koji je preuzeo klub, u 15 kola sustići prednost Žminja od 14 bodova. To je bila neviđena fešta - priča tajnik Zdeslav Tonković

2006-09-28T00:03:00.000+02:00

Počeo otkup grožđa
U imotskom vinogorju koje ima 900 hektara zasađene loze otpočela je jamatva. Direktor Imote d.d. Ivica Škoro u ponedjeljak je najavio početak otkupa grožđa mada je s otkupom počeo već u nedjelju ali , čini nam se samo za odabrane sorte. Gospodin Škoro je objavio i otkupne cijene grožđa koje su nešto niže nego prošle godine a za razlog niže cijene naveo je lošiju kvalitetu grožđa. Imota d.d. će plaćati 15 lipa po jedinici sladora za bijelo a 17 lipa po jedinici sladora za crne sorte grožđa. Velika većina naših vinogradara svoje će grožđe prodati Imoti d.d. a ostali će pričekati kupce iz Splita i ostalih primorskih mjesta nadajući se višoj cjeni grožđa.

2006-09-20T11:49:00.000+02:00

Radnici Vodoprivrede Imotski pred otkazom
Vrlo teškoj gospodarskoj situaciji u Imotskoj krajini u kojoj je više od 3000 nezaposlenih pridružilo se još 75 radnika Vodoprivrede d.d. Imotski koji su ovih dana upućeni na «čekanje» do novog posla.- Zbog blokiranog računa i nepodmirenih obveza prema državi, te duga od 8,8 milijuna kuna, imotsko poduzeće Vodoprivreda d.d. svih svojih 75 radnika uputila je na čekanje, a na gradilištima diljem Dalmacije obustavljeni su radovi. Jedini mogući spas radnika i poduzeća Vodoprivreda je konsolidacija i kredit, o čemu treba ipak odlučiti većinski vlasnici - Županija i Hrvatske vode.- Na žalost, došlo je do trenutačno nepremostivih problema za koje se nadamo da ćemo ih uskoro, uz pomoć većinskih vlasnika Županije i Hrvatskih voda, uspjeti prebroditi - objašnjava nam direktor Vodoprivrede Marko Jukić koji ističe kako je Vodoprivreda, unatoč trenutačnim problemima, poduzeće koje može sa svojim kapacitetima nastaviti uspješno započete i ugovorene poslove.- Najveći problem dogodio se 2003. godine kad smo izgubili hipoteku nad nekretninom te nismo više mogli samostalno izlaziti na tržište, već smo poslove ugovarali isključivo kao kooperanti. Cijena toga je i provizija koju su ubirali prvi, a ne mi – kaže Jukić. Vodoprivreda je poduzeće koje je radilo vodospreme po cijeloj Dalmaciji , vodoopskrbu Korčule, Dubrovnika, kanalizaciju grada Hvara, Preka na Ugljanu te prolaze u cestogradnji kroz Knin, Čaporice, Bisko, Dugopolje do vodosprema Marjan i Kaštela. Trenutačno ima dogovorene radove za sljedećih pet mjeseci.- Ulaganje u ovu tvrtku nije bacanje novca. U suradnji s većinskim vlasnicima radimo na iznalaženju rješenja. Poduzeću treba omogućiti prvenstveno samostalan nastup u tržišnoj utakmici - poručuje direktor Jukić. Ono što Vodoprivreda u ovom trenutku treba, saznajemo od prvog čovjeka poduzeća, jest konsolidacija poduzeća uz jamstvo većinskih vlasnika za podizanje kredita od 7 milijuna kuna na rok od sedam godina koje bi Vodoprivreda, napominje Jukić, mogla bezbolno kreditno pratiti.

2006-09-05T05:24:00.000+02:00

Mladen Vuković: Ganga-naša prva etno glazba
Ljudsko je grlo najsavršeniji, najljepši i najbolji glazbeni instrument. Antun Gustav Matoš

Ganga je snažna i zvonka višeglasna kratka narodna pjesma koju pjevaju muške i ženske skupine (kad nema dovoljno pjevača onda i mješoviti duo ili trio hrvatskog seoskog puka u Dalmatinskoj zagori i Hercegovini. Ta izvorna etnoglazbena vrsta nastala je prije stotinu godinu u Imotskoj krajini, najveću popularnost stekla je sredinom 20. stoljeća, a danas se pjeva kao baštinjeno glazbeno blago u folklornim društvima.
Tko je ne voli i ne razumije zbog raznih predrasuda smatra da je ganga primitivna, jednolična i dosadna, dok znalci i ljubitelji ganganja prepoznaju više od stotinu načina njezina upjevavanja u postizanju savršenog zvučnog jedinstva i glasovnog sklada.
U ovom je radu naglasak na književnim vrijednostima teksta koji se pjeva – dvostiha u rimovanom desetercu koji govori o društvenim (i uže političkim) i ljubavnim (uže erotskim) temama svakidašnjeg života na vedar, duhovit, ironičan i satiričan način.
KLJUČNI POJMOVI: narodno stvaralaštvo, ganga, internet ganga, etnomuzika, deseterac,
Stara latinska izreka kako je glazba zvonka radost posebno se može posvjedočiti u pjevanju gange, koja po glazbenom ustroju pripada višetisućljetnom svjetskom tonskom sustavu petoglasja.[1] Prema istraživanjima više autora, ganga se počela pjevati među hrvatskim pukom krajem 19. stoljeća u Imotskoj krajini ("izumio je škutor Mate"), odnosno pograničnim dalmatinskim i hercegovačkim selima, sljedećih se desetljeća raširila u cijelom jadranskom zaleđu od Benkovca do Stoca, a nakon drugog svjetskog rata sa škrtog krša "vlakovima bez voznog reda" i u druge su je krajeve ponijeli odseljenici, tako i u ravnu Slavoniju. Svoju slavu bilježi pedesetih godina prošlog stoljeća, kada u naša sela još nije bila stigla električna struja, a time i elektronički mass mediji. Nekoliko zadnjih desetljeća opada broj gangaša (neki kažu i gangača), koji se skrasuju u folklornim društvima, ili uzgredno okupljaju u prigodama svadbi, derneka i sličnih narodnih veselica. Takvo venenje ili kopnjenje gange ipak ima i jednu dobru stranu – nema više toliko vremena da se pjevaju kojekakvi loši i priprosti stihovi, zbog čega je nekim intelektualcima ona surova i priprosta seljačka pjesma. Te rijetke i svečane prigode traže samo antologijske tekstualne sastavke, u kojima se promiče načelo "manje je više" (maximum in minimum), makar i u tome neki uglednici nalazili uporišta za njezino omalovažavanje.[2]
Ganga je nastala na glazbenim meandrima tzv. putničkog pjevanja pri kojemu oba glasa pjevaju tekst pjesme, a neke od inačica takvog pjevanja koje je završavalo uzvikom «oj» nazivali su ojkanjem (vojkanjem) ili treskanjem [3]. Putničke, kirijaške pjesme "s prstom u uhu" često zovu i ličkim načinom pjevanja. O ojkanju je prvi stručno pisao Antun Dobronić [4], a o gangi su prve zapise ostavili franjevci Branko Marić [5] i Silvestar Kutleša [6] uoči drugoga svjetskog rata. Zanimljivo je da ime gang ne spominje ni naš vrsni etnograf don Frane Ivanišević u svom slavnom djelu Poljica (Zagreb, 1906.), što osnažuje prosudbu da je riječ o njezinu novijem postanju. Od početka sedamdesetih godina 20. stoljeća objavljuju se i prvi zbornici i antologije gange te je prvu sastavio Anđelko Mijatović [7], a zanimljive su izbore zavičajnih gangi priredili Ljuba Đikić [8], Petar Ujević [9], Marko Dragić [10], Vlado Vladić [11] i drugi. Neizostavan je izbor gangi i u župnim listovima i lokalnim monografijama zagorskih mjesta objavljenim tijekom protekla dva desetljeća.
Tko nije čuo ganganje, poprilično mu je teško opisati o kakvom je pjevanju riječ, pri kojemu je prateći glas uvijek viši u odnosu na vodeći. Ganga doista može biti i gruba i nježna, nasrtljiva i plaha, silovna i tugaljiva, redovito se ne pjeva sjedeći i ne upotrebljava se jezik nego grleni način pjevanja. Mnogi će reći da se pjeva na svim mjestima osim na grobu, iako sam čuo da je na pogrebu Nediljku Ćapinu "Brzovodovu", na izričitu pokojnikovu želju, u Podbablju Gornjem 1994. godine pjevana ganga. Gangaši kažu da u gangi nema improvizacije, makar pratili pjevača koji pjeva tekst koji nisu čuli (zahvaljujući zadatosti deseterca s cezurom nakon četvrtog sloga). Najbolji pijevci gange slažu se da su i najbolji stihovi slabo odgangani loša ganga, a dobar napjev i na najbanalnije stihove dobra je ganga.
Dok je gangašima tako jednostavna za pjevanje, jezikoslovcima je toliko složena da još nisu na čistu odakle joj ime. Zanimljivo je pratiti genezu odgonetavanja nastanka njezina imena. Mnogi su se autori naprezali ne bi li utvrdili korijen i postanak riječi ganga. Većina misle, kao i spomenuti Branko Marić, da ime tog polifonog glazbenog oblika "reskog i trpkog pjevanja zaleđa" dolazi od ponavljajućih slogova gan-gan, ili gun, gen, gon, gin ili samo ga kojima gangaši, oponašajući zvuk gusala, pjevaju kao muklo grleno "o" ili "e" i tako glasovno prate solo pjevača koji započinje lirski dvostih. Apsurdno je da u opsežnom Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika nije obrađena riječ ganga, ali se takvo tumačenje navodi u Rečniku srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika [12], osim što je čudno opisan glagol "gángati 1. pevati jednoliko i otegnuto, izvoditi gangu 2. govoriti nadmeno a besmisleno, lupetati".Vladimir je Anić tek u drugom izdanju svog Rječnika [13] obradio gangu i to ovako: "gângaž. (gen. mn. gāngī) etnol. momačko skupno pjevanje u okviru priprostoga lokalnog melosa", griješivši u padežima i naglascima (koji su točniji u beogradskom Rječniku), dok za drugo značenje glagola gŕngati navodi: "2.podr. pjevati iz svega glasa, bez dinamike"!? Isto određenje da gangu pjevaju samo momci nalazi se i u Hrvatskom enciklopedijskom rječniku [14] skupine autora s Anićem na čelu, gdje je natuknut postanak: "¤ mlet. gŕnga ← engl., v. gang".
Zanimljiva su i tumačenja gange u enciklopedijskim priručnicima pa Vinko Žganec [15] navodi i istoznačnicu gangica, koja pak uopće nije zaživjela u pučkom govoru. U svojoj studiji o gangi Milan Nosić [16] bezpogovorno daje za pravo Cvjetku Rihtmanu koji smatra da "ova specifična polifona praksa pretstavlja relikt ilirske muzičke kulture"[17], pa kako se ganga pjeva na području gdje je negda živjelo starosjedilačko ilirsko pleme Dalmati/Delmati riječ ganga je ilirski supstratni leksem u hrvatskom jeziku te potječe od albanske riječi kang (pjesma, pijevac; veselje, zabava). Navodeći šiptarske izraze za pjesmu kanga ili konga, tome se prapovijesnom korijenju priklanja i Zlatko Tomičić, koji u svojim reportažama više puta bilježi da mu je Niko Milićević iz Mostara za "ratničku i ljubavnu pjesmu" govorio: "Ovako su isto pjevali oni Iliri koji su prije više od dvije tisuće godina pobjeđivali rimske legije."[18] Peotično je čuti taj mitski most nad krvlju zemlje, ali… Može li se priupitati zašto se ganga danas ne pjeva i u ostalim krajevima gdje su prije tisućljeću i pol godina živjeli ilirski brđani, Arbanasi i Arnauti, odnosno zašto se ni jedna šiptarska glazbena vrsta ne zove gangom?
Noviji autori, među koje se naknadno priklonio i Anđelko Mijatović, podržavaju postanak riječi ganga od njemačke riječi gesang (pjesma), čak i latinskog glagolskog oblika canto [19], a osobito od engleske riječi gang (skupina, družina) koja je k nama došla preko Trsta [20]. Ne bih se priklonio ovim potonjima jer su prvi pjevači gange mahom bili nepismeni i nisu znali nijedan strani jezik. A i zašto bi baš svaka naša riječ morala imati svoje pretke u indoeuropskim, romanskim ili nekim drugim stranim jezicima. Zašto gangu ne bi mogli izmisliti samo Hrvati s dalmatinsko-hercegovačkog krša i prozvali je svojim jednostavnim domaćim imenom – gangom od glagola gangati i gangiti, ili od imenice ganganje?!
U glazbenom smislu ganga nema zapadnjačko glazbeno središte, temeljne tonove, ali ima tonalnu oštrinu, voli oštra oglasja i sekunde, a ne voli terce, kaže akademik Jerko Bezić [21]. Ganga se pjeva i najbolje odzvanja u velikim svatovskim dvoranama, ili na otvorenom u dvorištu, na proplancima i u polju, dok se dalmatinska klapska pjesma, južnije preko brda na nižim nadmorskim visinama, pjeva tiše u malim konobama, ili ispod glasa iza kantuna uske kale(te), gdje joj kamene fuge daju dodatnu akustičnost i lapidarni sjaj.
Samo znalci i pomni slušatelji znaju raspoznati više načina pjevanja gange, koje se razlikuje od sela do sela, s obzirom na započinjanje pjesme i "priginjanje", način ganganja, praćenja, "vozenja", "preuzimanja" ili "prihvaćanja" nastavka pjevanja drugog stiha, zatim po dužini pauze između ta dva stiha… I među gangašima vrijedi načelo da se o ukusima ne raspravlja pa je teško doći do jednoglasnih ocjena o najboljim pjevačima, ali ipak za ponajboljeg živućeg pjevača gange Juru Begića kažu da znade pjevati gangu na čak 118 različitih načina, što je i snimljeno na dvostrukom CD nosaču zvuka [22]. Koliko je ganga značila njezinim pjevačima posvjedočit će ovih nekoliko dvostihova, među kojima prvi navodi iznimni (pristojni) razlog zbog kojega se ona ne pjeva gromko:
Ja kroz selo zaganga polakoda ne čuje staro i nejako.
Gango moja, o moj razgovore,veseliš me kad mi je najgore.
Gango, pismo momaka i cura,ne udi ti ni jugo ni bura.
Gango moja, gangio te ne bi,da se nisan rodijo u tebi.
Ja ne pivan što ja pivat znaden,neg da tugi na srce ne daden.
Gango moja, tradicijo stara,ti si lipa da ti nema para.
Gango moja, uvik san te piva,pivat ću te dok me bude živa.
Ja ću gangat, ganga je milina,gangala je i naša starina.
Moje srce vene kad ne piva,baš k'o cviće kad se ne zaliva.
Gango moja, ostavit će neću,dok mi smrtnu ne zapale svijeću.
Pred poplavom disko klubova, televizije, interneta, mobitela i ostalih suvremenih tehnoloških dostignuća, uz skorojevićko pomodarstvo našijenaca u velegradovima, ganga bi potpuno ustuknula da nije živnulo zanimanje za etno folk glazbu, pa su neki disko-jockeyi u svojim techno rock uradcima obradili i imotske gange. Osamdesetak takvih glazbenih primjera u projektu Gangawerk može se čuti i presnimiti (downloudirati) na web adresi http://www.ganga.hr/ www.imota.net na kojoj je Tomislav Matković sabrao mnoge zvučne, video i tekstualne zapise o gangama, guslama i ostalim narodnim glazbenim vrstama.[23]
U nastavku želim više reći o boljoj, a nekima manje važnoj polovici gange, o književnoj vrijednosti pjesmica koje se pjevaju ganganjem, o pučkim desetercima koji spadaju u sam vrh naše narodne usmene književnosti. Tu kratku lirsku rimovanu narodnu pjesmu gangu u susjednim krškim podnebljima nazivaju rera, ojkalica, treskalica, treja, orzanje (u Ravnim kotarima), džotavica, brojalica, brojkavica, rastezalica, putničko pjevanje pa čak i bećarac. U zadarskom zaleđu, mjestu Bruška, nazivaju ih "pisme u dva reda" koje se pjevaju uz kolo kao "pripivavanje".[24]
Ganga je obuhvatila u svojim stihovima puninu društvenog života, od najintimnijih snova do sveopćeg ratnog kaosa, sjedinjujući rad i zabavu, slavu i bijedu, ljubav i mržnju, nevinost i grijeh, politiku i crkvu, ognjište i iseljeništvo, mladost i starost, kolijevku i grob. Svaki će autor naći razložne poticaje da je podijeli u dvije, tri, pet ili deset tematskih vrsta, a u svakoj su osnovi dvije vrste: opće društvene i osobne (ljubavne), muške i ženske; tužne i vesele; ozbiljne i šaljive… s time da poneki pučki domišljaji spadaju istodobno u sve te vrste, svojom ironijom i sarkazmom, osebujnim crnim humorom, rugajući se "od puta" istodobno sebi i drugome zbog tegobna života, aludirajući pomalo i na onu poznatu anegdotu francuske kraljice:
Grlo moje da ti je kolača,ne bi bilo boljega pjevača.
I Petar ih Gudelj dijeli po mjestima i uspoređuje s vodom: "Nikla ili se obikla, ganga je jedno stoljeće bila ono što su svih stoljeća bile vode. Izvirala iz svih brda i grla, huka je stâla kroz rivine i žlibine, nosila drvlje i kamenje, plodotvorni mulj, bistrila se u virovima, krenicama i kamenicama, napajala duše. Muška i ženska, momačka i divojačka, runovićka i zmijavačka, vinjanska i podbabska, drinovačka i prološka, pripoljska i krška. Muška brončana, ženska srebrena. Muška grla – topovska grla: duboka, ubojita, tamna. Ženska grla svijetla, zvonozuka, zvonka: Moje grlo zvoni kano zvonce: / naučilo čuvajući ovce. Pripoljska ponorna: u nju propadaju vode. Krška jamovita: u procijep ulijeće Jato golubica. U pripoljskoj olovo, u krškoj srebro. Pripoljska raskalašna, silenska, prijapska. Krška ispred svoje prelijepe golotinje nosi grabovu granu. U ganginoj grmljavini dvije zlatne žice, munjine pletenice, prenapregnute od značenja, slike, smisla. Pred njezinim kovačom bio ozbiljan pjesnička nalog: od dvadeset vokala i šačice krhkih konzonanata skovati pjesmu. Mnogi su ga izvršili majstorski…"[25]
Narodni je pjevač svoje poruke starijima i mlađima, ljubljenima ili nedragima, obvezno uvijao u rimu, a ako nije riječ o najčešćoj aa rimi u dva deseteračka stiha, onda se koristila rima četvrtog i osmog sloga unutar istog osmerca, kao primjerice jedna poljoprivredna komunističko-poratna, zatim i jedna erotska:
Kikiriki pamukuja te sadim za muku!
Curi turi di jon voda curi,a gospoji di jon voda stoji.
Rijetke su gange u kojima nema nikakvog sroka, osim onog slaganja u mislima s njezinom porukom pa se u toj dragosti duše zaboravilo na rimu, kao što je ovaj - ipak barem deseterački - dvostih:
Od šećera nema ništa slađe,samo jedno: zapivati gange!
Gangaši su odmor i utjehu pred teškom "svakidašnjom jadikovkom" tražili u pjesmi sa šaljivim ozračjem, makar ta "prijetnja u pjesmi" ostajala samo "na papiru", to jest u glasu kojeg nosi vjetar:
Oj motiko, odbit ću ti uši,ti si mojoj dodijala duši.
Blago meni, neću grma brati,sve ću ovce u zadrugu dati!
Nije puk pjevao samo o sebi i svom jadu, znao je on dotaći i svemirske teme, pa je vijesti o prvom ruskom slanju psa na Mjesec, još pod vječnim biljegom antistaljinizma, začinio pjesmom:
Lažu Rusi, jebli svoju majku,nije Misec ni vidio Lajku!
Kako se ljubav rađa, živi i umire u širem društvenom okružju, temama gange postali su i mjesni običaji, a lucidni komentari tih seoskih zgodopisja zadiru i u ekonomsko polje. Budući da i ljubav ponekad može dojaditi, a težačku je tugu valjalo razbiti i pokojim napjevom drukčijeg sadržaja, pri uzdasima srca u grlu se nisu mogle mimoići ni izrazito političke gange. U njima se nisu mogla prešutjeti aktualna društvena gibanja, sažeto ne propjevati o vrlinama i manama režima i vječno dežurnih političara, stanju koje nikako nije moglo sjesti u okrilje pučke duše, i tako barem kroz pjesmu dati oduška nepatvorenom osjećaju srca.
Kako su se mijenjala desetljeća, države, politike i režimi, tako je i naš narod mijenjao imena o kojima je pjevao u svojim gangama s društvenim kontekstom. Tako se cijelo burno 20. stoljeće na ovom balkanskom/jugoistočnom/mediteranskom podneblju može pratiti i kroz razvoj stihova gange.
Veliku pohvalu narodnom pjesniku ispisao je mladi Miroslav Krleža (1893.-1981.), koji je u tekstu "Narodna politička lirika jeseni tisućudevetstoisedamnaeste" zapisao tri ratna dvostiha (gange) o Austro-ugarskoj monarhiji:
Care Karlo i Carice Zita, što ratuješ kada nemaš žita?
Franjo Josip kupio benzina,na bubanj mu ode carevina…
Vranja Josip i Verdinand Vranja,porcija nam svakog dana manja.
Za te pjesmice Krleža kaže: "Ovaj naš antemuralski, graničarski narod mislio je politički mnogo bistrije, klasno svjesnije, dijalektički mudrije od našeg sabora, od naše štampe, od naših pjesnika i od sveukupne naše inteligencije".[26] Toj tematici prve svjetske vojne pripisujem još dva dvostiha:
Oj Hrvati, di vam momci trunu,u Basencu, za Franjinu krunu.
Oj Tirolu, smislit te ne mogu,na tebi sam izgubio nogu.
U razdoblju između dva svjetska rata bilo je gangi posvećenih odseljavanju mještana u SAD, ili na rad u belgijske rudnike, a u užem političkom smislu pjesme su pjevane pučkom tribunu Stjepanu Radiću, no proglašenjem Šestojanuarske diktature 1929. godine one su potiskivane, a jedna takva o strahovladi jugoslavenskog kralja Aleksandra Karađorđevića govori:
Pucaj, pali, moj livorvel mali,dok te nisu odnili đendari.
I tijekom drugoga svjetskog rata pjevala se ganga, njome se hrabrilo srce, a valjda su se po njoj raspoznavala i braća koja su se borila na ideološki suprotstavljenim zaraćenim stranama. Iako neke nisu diplomatske, navodim ih kao sliku onog vremena. Ne branim ničije zločine, pa ni ustaške, ali pri takvom našem uobičajenom generaliziranju zanimljivo zvuče neke pjesme koje je pjevao mali čovjek kojega je pozvalo u vojsku Nezavisne Države Hrvatske:
Mitraljezu čaure ti žute,ja se uzdam u Boga pa u te.
Ajmo jednu, nije mrtva glava, neka živi hrvatska država.
Ja ustaša i moj ćaća bio,otac sinu zanat ostavio.
Glavo moja, nisan kopa za te,ja ustaša Pavelića Ante.
Hrvatska je i Njemačka pala,još se drži Sebišina mala.
Ja stražarin po Jovića strani,malu moju ljube partizani.
Partizani, i komunisti među njima, pjevali su također pjesme, a u spletu jugoslavenskih melodija ganga zbog nacionalnog naboja valjda nije bila preveć obljubljena:
Evo kape sa tri roga,koja iđe protiv Boga!
Drugarice posadimo cvijeće,kuda vojska druga Tita kreće!
Druže Tito mi ti se kunemo,da sa tvoga puta ne skrenemo.
Druže Tito ljubičice bijela, tebe voli omladina cijela!
Naravno, svaku je pjesmu "protivnička ideološka strana" mijenjanjem pojedine riječi i izrugivala vođe, a u takvom zezanju nastala je i poratna pjesma:
Druže Tito, kupit ću ti fiću,a mercedes Anti Paveliću.
Iman brata u dalekom svitu,ne smi kući o'sova je Titu.
I "neutralni" domobrani su pjevali svoje domoljubne napojnice:
Gospe moja i pet očenaša,kud okrenu regimenta naša.
Veseli se obalo Jadrana,evo tebi tvojih domobrana.
I djevojke su u svom svôm jadu pjevale pjesmu koja je kazivala više od na prvi pogled crnog humora:
Ako dragi pogineš u ratu,dio mi je ko i tvomu bratu!
Ratuj rate ako ćeš do vika,kad je moja poginula dika.
Hrvatice kidajte marame,zavijajte svojoj braći rane.
Nakon drugog svjetskog rata o počinjenim partizanskim zločinima nad zarobljenim ustašama i hrvatskim civilima na Bleiburgu i Križnom putu nije se smjelo javno ni govoriti, a kamoli pjevati. Oni koji su i načinjali tu bolnu temu novije hrvatske povijesti pred neželjenim uhom završavali su na višemjesečnim tamnicama u Titovoj Jugoslaviji. Ipak, ta se politička ganga pjevala u iseljenoj Hrvatskoj, diljem svih strana svijeta, ako do tamo nisu doprijeli tajni agenti zloglasne jugoslavenske Udbe. Evo nekih od tih gangi koje su dugo godina živjele samo u glavama njihovih pjevača, a zapisane su tek dolaskom demokracije. Najviše sam ih sam zapisao na postizbornoj proslavi na narodnom derneku kod škole u Grubinama 3. lipnja 1990., čuvši ih iz grla nekoliko mještanki. Neke je u svoje zapise uvrstio i prof. dr. Anđelko Mrkonjić [27], a navodi ih i Ljubo Medvidović.[28].
Kada Hrvat pogine na Dravi,odmah nikne crven-bijeli-plavi.
Drava voda, ona se ne pije,to je krvca naše mlađarije.
Oj gavrane otpala ti krila,što si mrtva domobrana dira.
Da ja znaden di moj striko gnjije,stavio bi barjak da se vije.
Di je moja poginula dika,niti groba niti spomenika.
Slovenijo, ne triba ti kiše,Rvati te krvlju natopiše.
Slovenijo puna si jelića,i kostiju hrvatskih mladića.
Mariboru kada dođen blizu,suze same niz obraze klizu.
Dok je Boga i ovoga svijetapamtit će se četrdeset peta!
Plakale su udovice i partizana i ustaša i domobrana i onih nesposobnih za vojsku, bio je to osebujni jugoslavenski ganga-blues:
Poznaju se ratne udovice,sve im crno pa i maramice.
Hrvatica plakala kraj vode,što joj braća nemaju slobode.
Svršetkom drugog svjetskog rata i ganga je pratila obnovu razrušene zemlje, pjevalo se na omladinskim radnim akcijama (na koje su neki pozivani i prisilno), stariji su seljaci bili protiv osnivanja seljačkih radnih zadruga i sveopćeg duha prisilne kolektivizacije pa su djevojke na svoj način prosvjedovati protiv predugog vojnog roka u JNA, a svome su dečku rezignirano i samilosno znale zapjevati:
Moga lolu uredila OZNA,ni majka ga ne more da pozna.
Druže Tito, siti se mladosti,pa mi dragom godinu oprosti.
Moj dragane, zafrka te i to,nesposoban, neće te ni Tito.
Mornarice duga roka tvoga,kad se vratim ne poznam nikoga.
Ti ćeš mala ostarit ko baba,dok ti vojsku odsluži baraba.
Da sam znala da će kolektiva,dala bi mu da se nauživa.
Kako se ganga najčešće pjevala na javnim mjestima, još ako su to bile svetkovine o državnom trošku, za takve je prigode valjalo uvijek imati spremno nekoliko gangi koje će goditi uhu vlastodršca i "naoko" slaviti aktualne političare. Tako su sredinom 20. stoljeća nastajale i imale pravo javnosti pučke pjesmice o partizanskom pokretu. No, kako je narod ubrzo uvidio o kakvoj se vlasti radi, koliki je razdor između proklamiranoga i zbiljskoga, rađale su se, upravo zbog tog obilježja komunističke strahovlade, i gange koje su na drugi način i "istinitije" zborile o "nama i njima". Sa zrncem ironije narod je slavio i savezničku pomoć, Trumanova jaja, a dale bi se ispisati cijele studije kako bi se dokazalo je li se, ili pak nije, u nekim pjesmama slavila radnička vlast i svijetla budućnost:
Noseća sam i rodi' ću troje:sebi jedno, odborniku dvoje.
Draža mi je moje male p....,nego cila pomoć američka.
Svakog dana gumam mrmelade,što je dragi iz zadruge krade.[29]
Iako potajno stvarane, u skrovištima potiho pjevane, ipak je njihovu sjenu jeke čulo i poneko dežurno iznajmljeno uho pa nisu rijetki slučajevi da se zbog jedne rime odležalo i po nekoliko godina u jugoslavenskim komunističkim zatvorima. Potanka će istraživanja jamačno pokazati kako su među zatvorenicima "pjevačima" politički nepoćudnih pjesama najčešće, ili gotovo isključivo, bili krški Hrvati, gangaši. To je bilo poglavito česta pojava nakon sloma Hrvatskog proljeća početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada se pjevala ganga:
Srbiju je uvatila kriza,nema više hrvatskih deviza.
Druže Tito ne može se više,jedan radi, a petero piše.
Prevelik broj žrtava komunizma, kriza razvoja, zaduženost i programi stabilizacije te unutarkomunističke svađe najavile su rasap SFR Jugoslavije. Prvim demokratskim izborima 1990. godine u Hrvatsku je stigla demokracija koja je konačno dala pravo javnosti dotad opozicijskoj gangi koja je živjela u teškoj ilegali pred komunistima. U mnogim zbornicima otkrilo se pravo bogatstvo tog narodnog stvaralaštva, koje je tek tada bacilo pravu sliku na dotadašnji razvoj društva. Dvostisi koji su se pripjevavali i pamtili od povjerljivih do pouzdanih usta, iz arsenala s dubina duše navrle su svom snagom grla na vidjelo, ili bolje reći čulo. A sve do tada pjevačima je za utjehu ostalo da na zabitim ognjištima, ili daleko od domovine, "zaoru" zvonku politiku rugalicu, uz ugodu da drugi, završni, poslovično "žešći ili mrsniji" stih prateći gangaši zaodjenu i zakrinkaju ganganjem koje će prikriti satiričnu poruku nepoznatog skladatelja pjesme.
Naravno da su mnoge od njih stigle i iz iseljene Hrvatske s prvim legalno dobivenim putovnicama dotadašnjih političkih emigranata. Vještom peru kritičara neće promaći osjećaj da su poneke gange svježe prepravljivane, kako su na mjesto starih stizali novi subjekti pjesama, i kako su još dosta neuki pjevači sklanjali nove rime, slaveći dugosanjane snove o novoj, vječnoj Hrvatskoj. Neke gange posvećene predsjedniku Hrvatske doktoru Franji Tuđmanu naliče na one pjevane Titu - one više govore o njihovim prepravljačima, koji su ih i prije pjevali, i koji će uvijek ostati dežurnim vlastoljupcima. A vic godine devedesetih godina bila je ganga:
Bože mili, ko bi reka lani,da će Božić slavit partizani.
Iz Imotskog zlatno pero piše,mi Hrvati ne bojmo se više!
Sinove je mnoge pokopala,trobojnice dok se dokopala.
Volim jesti Tuđmanova kruva,nego mesa što ga Račan skuva.
Oj Tuđmane jabuko sa grane,Hrvatskoj si izliječio rane.
Oj Tuđmane pobjednik si prvi,dobio si državu bez krvi.
Nažalost, i narod se znade prevariti, pa nam je stigao nametnuti krvavi obrambeno-osloboditeljski Domovinski rat, u kojem se također pjevala pjesma čiji je zvon utjeravao strah u kosti srbijanskih paravojnih došljaka i četnika. U pjesmi se pozivalo i na svehrvatsku pomirbu:
Sada Slobi ne treba salata,žilavo je meso u Hrvata.
Opominjem Kadijević Veljka,njegova je Hrvatska kolijevka.
Šta je ovo Gospe moja sveta,vratila se četrdeset peta!
Druže Tito uzmi kuver samo,priko Šida vrati nan se amo.
Terazije sada muče muku,Joža Anti pružio je ruku.
Završetkom Domovinskog rata ganga je nastavila pratiti društveni život, demografsku obnovu, uhićenje generala pobjedničke Hrvatske vojske, a komentirana je i činjenica da smo prvi put dobili ministricu obrane:
Mojoj Mari nikako sa uma,zacrtala Tuđmana za kuma.
Ajme konju koga selo hrani;i državi koju suknja brani.
Franjo Tuđman gleda sa nebesa,kako Mesić Hrvatsku rastresa.
Mislim da je više od polovice gangi koje sam čuo, pročitao ili zapisao vezano za ljubavne slasti i boli. Oko trećinu gangi pjevaju o općim društvenim temama, životu u selu, gradu ili njemačkim bauštelima, među kojima su i one prije spominjane političke u užem smislu, gdje se izrijekom spominju političari i tri rata na ovim prostorima tijekom prošlog burnog stoljeća. Među tim ljubavnim postoje grozdovi pjesama koje pjevaju djevojke, muškarci, ljubavna konkurencija ili roditelji. Možemo ih dijeliti i po razini veselja ulivenih u tih 20 slogova, a ponajljepše su one tugovanke, u kojima se zbog ljubavnih bolova ne izbjegava ni kletva, koja - kažu - ide "na pola":
Suze moje na koga su pale,na njemu se rane otvarale.
Neću malu da mi je i draža,kad je čuva materina straža.
Da san riba i da me rasiku,pokraj srca našli bi mi diku.
Ljubav sime ne si je se, nano,to je sime što izniče samo.
Sedam dana ne vidim dragana, osmi danak dođe mi na sanak.
Misečino, i ti svašta znadeš,samo pazi da me ne izdadeš.
Ja bi dala šta moj dragi pita,da mi nije đavlijega svita.
Ostale gange su šaljivi hibridi društvenih i ljubavnih, s izričitim nakanom da nasmiju i zabave i pjevača i slušatelja, a izruže ljude ili pojave o kojima pjevaju. U vrlo duhovitim slikama i komentarima uvijeno se kaže i ono što se u izravnom govoru i ne bi htjelo. Evo nekih o selu i običajima:
Gudo moja klempavoga uva,tebe pobro za Božića čuva.
Od rakije nema bolje žene,po tri dana ona ljulja mene.
Ženit ću se i ja ove zime,da se mater ima svađat’ s kime.
Kad se cura puderon napraši,i pop je se sa oltara maši.
Što će poštar kad imade žena,prije jutra pošta raznesena.
Sad se cure udaju na rate,tri miseca pa se opet vrate.
Evo i malog izbora ljubavnih gangi u kojima je zaljubljeno srce nepoznatoga narodnog pjevača slagalo stihove slatke kao med:
Draže mi je poljubiti diku,neg' večerat šećera u mliku.
Oj ledino bi l' se orat dala,di je mala nogon zapirala.
Selo moje sijalice krase,danon gore, a noću se gase.
Što je meni mladu i zelenu,od curice napraviti ženu.
Mala moja ko te tako goji,bokovi ti tanji nego moji.
A moj dragi srce bi ti dala,kad bi sedam rezerve imala.
Svi u mome selu jidu pure,a ja neću držin se kulture.
Mala moja u slučaju kiše,bolje ti je da sam ja poviše.
Čobanica u suknjici mini,poplašila ovce u planini.
Što sam mršav, to su krive žene,stezale su ruke oko mene.
Mala mi se hvalila kolegi,da kroz staklo ljubila me ne bi.
Rano ti si mala moja legla,do jutra bi piliće izlegla.
U tu skupinu dolaze i izričito lascivne, erotske ili potpuno pornografske gange, koje su morale štrcnuti s pučkog jezika te ih ne treba braniti ni zabranjivati, već zapisati za budeće naraštaje, koji će se u besmislu istospolnih bračnih zajednica čuditi snazi tih jebizovnih napjevaka. Nesputani pučki eros pronašao je osobit način prenošenja svoje poruke dragom ili dragani kroz gangu. Naime, klapska se pjesma može pjevati i uz pratnju gitare i minadoline, ali ganga ne može uz glazbalo. Negda ga siromašni i ubogi nadničari pjevači nisu mogli ni kupiti pa su svoje bogatstvo praćenja vokalnog solista slijevali u zvučnu kulisu ganganja, koje često toliko nadjača početni glas da drugi vrlo bitni završni, poantni/poentni i vrckavi stih nevješto uho i ne razumije. Ma koliko to nekome zvučilo cinično ili dvolično, bilo je posebno važno da se ostane "pristojan" pjevajući i erotsku pjesmu pred djecom, neudanim djevojkama ili starčadi. Tako je ganganje imalo i ulogu cenzuriranja ili zvučnog retuširanja provokativnih tekstova. Sve je dobro kad se dobro svrši pa evo na koncu i nekoliko blago lascivnih i erotskih deseteraca.
Od kada se po učinku radi,sama meće i sama ga vadi.
Doša dragi, za poljubac pita:ja mu dala novine, da čita.
U krmače dvaest sisa ima;moja mala hvali se sa dvima.
Moj se dragi nešto na me ljuti,sinoć sam mu dala karton žuti.
Daj mi mala a šta će ti biti,nećeš u njoj kupus kiseliti.
Mala mi se na oboru klela,dala bi ti da san je načela.
Više vridi moje male ono,nego pratar i njegovo zvono.
Možda ganga i izumre prije nego što se o njezinim korijenima i vrijednostima slože svi stručnjaci. Nakon prvog stoljeća njezina života pretrpjela je mnoge gorke uvrede, zbog kojih je se u urbanim sredinama danas stide mnogi njezini sinovi. Tome pridonose i loši pjevači, čija je "dernjava" ruganje gangi, jer kako reče jedan zaljubljenik u nju i pjevač: Ganga može biti milija od Božje milosti, a i ružnija od đavla, sve ovisi kako je otpjevana. Ganga nije zaslužila sva ta vrijeđanja, kakva je takva je, i ona je zaslužila život pod kapom nebeskom. Etno glazbenici na valu "wide world musica" su u njoj pronašli zdence svoga glazbenog nadahnuća, i vratili joj dio zasluženog dostojanstva u svekolikoj kulturnoj baštini i turističkoj ponudi Dalmatinske zagore.
is a strong and multivocal short folk song that is sung by both male and female groups. A mixed groSUMMARY
Ganga up of both male and female singers may be formed if there are not enough singers to form a separate male and female group. This group is known as a duo or trio singers. Ganga is sung by folks from the Dalmatian and Herzegovinian rural region. Ethno folk music ganga gave birth approximatelly 100 years ago in the region of Imotski. Ganga was extremely popular in the mid 1950's but today ganga is entrusted to folklore ensamble societies who nuture and perform ganga.
Some people do not consider ganga to be of value, that it has a simple structure and is monotonous those who appreciate ganga are able to identify more than a hundred vocals and styles of singing ganga. To many artists ganga is a unique musical sound.. The objective of a ganga performer is to reach a vocal pitch that allignes all vocals to create a unique singularsound.
This article was an attempt to highlight the literary value and importatance of ganga within society. Ganga is not only sung in a musical form but haa a textual and poetic side to it. Ganga has 2 versus with 10 syllable sounds that thyme. The two end syllables sung in the first verse of ganga need to be identical to the last two syllables in the second verse. Ganga encompasses social, political, romantic, erotic themes of common day life in a ironic, satiric and comic way

2006-09-05T04:47:00.000+02:00

U prekrasnom ambijentu vrta Galerije Meštrović predstavljena je jučer navečer prva hrvatska premium votka Akvinta čija je proizvodnja počela prije nekoliko dana u našpoj Imoti.- Ovo je noć kada votku donosimo kući u Dalmaciju. Ona u sebi nosi ljepotu i komadić duha dalmatinske osobnosti, a stvorili su je svjetski stručnjaci - rekao je Dmitrij Železnjak, vlasnik Adriatic Distillers. U Meštrovićevu vrtu okupila se krema Splita: gradonačelnik Zvonimir Puljić, Dino Rađa, Petar Skansi, Petar Selem i Milan Štrljić, Petar Grašo, akademik Miroslav Radman te brojni novinari. Od 1500 uzvanika na partyu se našlo i 50-tak Imoćana kao dogradonačelnik Imotskog Miće Škeva, direktor Imote Ivica Škoro, privatni vinar Ante Grabovac i mnogi drugi.Imoćani mogu biti ponosni na početak proizvodnje ovog proizvoda u Imotskom jer je samo na ovom partyu imotski nekoliko puta istaknut na vrlo pozitivan način, stoga se nadamo da će Akvinta pronaći put do potrošača i da će se ova lijepa priča iz Imotskog uspješno nastaviti

2006-08-31T13:17:00.000+02:00

Otvara se pogon za proizvodnju ruske votke u bivšim vinskim pogonima kombinata Imota u Imotskom polju.O perspektivi proizvodnje u ovom nekad isključivo vinskom kraju , koje se sada orjentira novoj proizvodnji pod ruskim vodstvom govori Pavel Ryabov, izvršni direktor, te Natalija Kudukhova glavna tehnologinja pogona tvrtke Adriatic Investments.

Nije prošla ni godina dana otkad je ruski tajkun Dimitrije Železnjak najavio proizvodnju votke u Imotskom, a već od srijede u dijelu Imotinih pogona kreće proizvodnja Akvinte. Autoru bloga uz osmjeh dobrodošlice prokomentirao na dobrom hrvatskom jeziku izvršni direktor tvrtke Adriatic Investments Pavel Ryabov, prvom je prije službenog otvaranja omogućen obilazak prostorija tvornice. Do jučer je tu nosnice parao oštar miris destilacijskih para od proizvodnje vina. Ovo danas više sliči na moderne suvremeno opremljene kemijske laboratorije.
- Sve je onako kako treba biti - u prolazu nam je prokomentirao zaštitar. Ljubaznost “domaćina” Rusa u ovim prostorima gotovo je iznenađujuća. Veliki tankovi votke, malo dalje postrojenja za proizvodnju votke, potom punionice, prostori pakiranja i skladištenja, a s druge strane, iz svojih će ureda i laboratorija na cijeli proces proizvodnje budno motriti stručnjaci - objašnjavaju nam Rusi. Rusi su u ove prostore uložili, saznajemo, više milijuna eura, uložili su očito i puno truda u ugled i poslovičnu stranu stvaranja branda “imotske” votke. I dok smo već duže vremena doslovno tragali za glavnom osobom koja će brinuti o samom procesu proizvodnje, želeći nešto više doznati o imotskoj votki, kemičarku Nataliju Kudukhovu zatekli smo u Imotinim pogonima. Pasionirana kemičarka, kako je to ponosno prokomentirao Pavel, ne krijući zadovoljstvo što su je uspjeli dobiti i dovesti iz Rusije u Imotski, u Rusiji je 20 godina radila na položajima direktorice u destilacijama za proizvodnju ruske votke. Dobiti Nataliju bila je velika sreća. Zato Pavel ne krije zadovoljstvo, već ima spreman odgovor:- Natalija je sada savjetnica za proces proizvodnje, a uskoro će biti glavni tehnolog za proizvodnju Akvinte. Velika je sreća što smo je uspjeli ovdje dovesti. Votka je delikatno piće, i bez dobrih i vrhunskih kemičarskih znanja nema dobre kvalitete.
- Ostat ću ovdje i praviti dobru imotsku votku. Votka će biti visoke kvalitete u svjetskim razmjerima zahvaljujući, između ostalog, i visokoj kvaliteti imotske vode - rekla nam je kemičarka Natalija KudukhovaPrije nego što votka dođe u boce, same se boce automatski čiste alkoholom, potom se iz boca isisava zrak da bi ostao vakuum, tako da votka nema dodira sa zrakom. Vrlo je važna i mikroklima prostora koja će regulirati vlažnost zraka i temperature. Idealna temperatura je 20 stupnjeva, a vlažnost zraka mora biti 60 stupnjeva. Dvadeset radnika odukupno sto, već u srijedu, prema sklopljenu ugovoru o poslovnoj suradnji između Železnjaka i Imote, započeti će s proizvodnjom imotske votke.